BLOG

Prijevod teksta i tehnike: posuđivanje i adaptacija


Dobro je poznata činjenica da prevoditelj mora nadići površinsko značenje riječi kako bi njegov prijevod teksta bio savršen. Kako bi to postigli, prevoditelji se služe nizom tehnika, a u ovom članku predstavit ćemo dvije – posuđivanje i adaptaciju.

Posuđivanje u prijevodu jezika

Posuđivanje je česta tehnika kojom se prevoditelji služe za prijevod jezika. Posuđivanje doslovno znači da prevoditelj svjesno odabire upotrijebiti istu riječ u ciljanom tekstu kako se ona koristi u izvornom tekstu. Do toga obično dolazi kada ne postoji termin s istim značenjem u ciljanom jeziku. Ta tehnika također omogućuje prevoditelju da tekst jasno stavi u pojedini kulturološki kontekst kroz vokabular koji koristi. Određeni termini omogućuju ljudima koji pripadaju društvima sličnih interesa da prijeđu jezične granice. Usprkos tomu što koriste različite jezične sustave, dijele istu stvarnost i isti kod za dešifriranje tih sustava. Ovisno o tome gdje je kod nastao, neke će riječi u određenom kontekstu zvučati prestižnije od drugih riječi. Brojne engleske riječi „posuđene su“ drugim jezicima; primjerice software u području tehnologije i funk u kulturi. Engleski također posuđuje mnogo riječi iz drugih jezika. Primjerice: abbatoire (klaonica), café (kafić), passé i résumé (sažetak) iz francuskog; hamburger i kindergarten (vrtić) iz njemačkog; bandana (marama), musk (mošus) i sugar (šećer) iz sanskrta.

 

Engleski jezik posuđuje mnogo riječi iz francuskog.

Koliko često koristiti posuđivanje u prevođenju?

Posuđene riječi često su ispisane u kurzivu kada se smatraju „stranima“, a to se posebice primjenjuje u akademskim radovima. Posuđene riječi ponekad mogu imati drugačije semantičko značenje od onog na izvornom jeziku. Dobar primjer za to je marokanska riječ „tammara“, koja je posuđena iz španjolskog. Na marokanskom arapskom znači „teška situacija“, dok na španjolskom prenosi značenje „vrste palminog drveta“. Ista se stvar može reći za riječ „flirter“ koja na francuskom označava seksualnu predigru, dok na engleskom prenosi značenje osobe koja se prema nekome ponaša kao da je zaljubljena, ali bez ozbiljnih namjera. Posuđivanje u prevođenju ne opravdava se uvijek leksičkom prazninom, već se može koristiti kao način očuvanja lokalne obojenosti riječi ili iz straha od gubitka nekih od semiotičkih i kulturoloških aspekata riječi kada se ona prevede. Vezano za prevođenje, također se može dodati da postoje određeni termini koji su preuzeti iz drugog jezika, ali na „prirodan način“, što znači da će oni poštivati gramatička pravila i izgovor ciljanog jezika. Posuđivanje je jedna od najčešćih prevoditeljskih tehnika. Većinom se koristi iz potrebe, zbog činjenice da određena riječ ne postoji u ciljanom jeziku. Svakodnevno koristimo mnogo posuđenih riječi u razgovornom jeziku, bez da znamo da dolaze iz drugog jezika, a većina tehničkih termina dolazi iz engleskog jezika.

 

Vrlo je važno shvatiti što riječi znače prema kulturološkom kontekstu.

Adaptacija u prijevodu rečenica

Vrlo je važno shvatiti što riječi u pojedinoj situaciji znače prema kulturološkom kontekstu. Razmatranje kulturoloških elemenata pomaže nam shvatiti da prevoditelj nije jedina osoba uključena u proces prevođenja. Eugene Nida naveo je da „je jezik dio kulture te zapravo najsloženiji skup staništa koje jedna kultura može imati. Jezik odražava kulturu, daje uvid u kulturu te na mnoge načine čini model kulture.“ U tom je kontekstu adaptacija vrlo važna prevoditeljska tehnika kojom se služimo za prijevod rečenica. Potrebna je kada je nešto specifično za jednu jezičnu kulturu izraženo na potpuno drugačiji način koji je uobičajen ili prikladan za drugu jezičnu kulturu. To je pomak u kulturološkoj okolini. Treba li se pincho (jelo u španjolskom restoranu) prevesti kao kebab na Engleskom? Adaptacija uključuje promjenu kulturološke aluzije kada situacija u izvornoj kulturi ne postoji u ciljnoj. Pri komentiranju porijekla teksta često se nameće pitanje je li nešto prijevod ili adaptacija. Što znači kada se pri prevođenju teksta koristi adaptacija? To znači da tekst nije jednostavno preveden nego da je došlo po postupka manipulacije tekstom zbog određenog razloga. Primjerice, kada je prototekst dugačak u odnosu na prostor dostupan za metatekst, klijent će tražiti skraćeni prijevod kako bi ispunio svoje zahtjeve. Taj se postupak uglavnom koristi u slučaju tehničkih i tehnoloških tekstova, ali postoje situacije u kojima čak i književni tekstovi moraju proći kroz taj postupak adaptacije.

Prijevod rečenica ili adaptacija?

U slučaju kada je metatekst namijenjen djeci, izdavač mora adaptirati tekst kako bi izbjegao jezik koji bi mogao biti neprikladan za djecu i pripremiti cenzuriranu adaptaciju. Bilo koja seksualna aluzija mora se odbaciti, kao i jezik koji potiče nasilje. Riječi koje su preteške za razumjeti također će se odbaciti, kao i svaki oblik ponašanja za koji se smatra da je u sukobu s onim što se javno smatra moralnim. Posljednje, ali ne manje važno, određene kulturološke značajke razlikuju se do točke zahtijevanja bitne modifikacije sadržaja teksta kako bi bio bolje prihvaćen u svijetu u kojem će se koristiti. To se uglavnom odnosi na tekstove praktičnog karaktera, upute, funkcioniranje strojeva ili programa itd. Teško je shvatiti razliku između prijevoda i adaptacije jer je prijevod rečenica zapravo neka vrsta adaptacije. Prevoditelj mora adaptirati tekst čak i ako se ne suoči s nekom od navedenih situacija. Razlog je što složenost teksta jednostavno prisiljava prevoditelja da to učini, tj. mora se prilagoditi svim nijansama jezika kako bi ostvario dobre rezultate.

 

Prevoditelj se mora prilagoditi svim nijansama jezika.

Izvor: http://translatorthoughts.com/2015/09/translation-techniques-borrowing/

http://translatorthoughts.com/2015/10/adaptation/



Možda će vas zanimati i...

08/08/2018

LEKTURA TEKSTA I PRIJEVODA

13/06/2018

VAŽNOST KULTURE U PRIJEVODIMA