BLOG

Slobode i ograničenja prevoditelja u prevođenju manjkavog izvornog teksta


Sasvim je logično da bi prevoditelji u svojim prijevodima trebali biti što vjerniji izvorniku, no, nekad se nađu pred tekstovima koji u izvorniku nisu dobro napisani, pa tako sadrže, primjerice, gramatičke pogreške, pogrešan izbor riječi, pogrešno napisane riječi i slično. Također, neki su tekstovi puni psovki, lažnih činjenica i varljivih generalizacija. U takvim situacijama prevoditelj se nalazi pred posebnom dvojbom – ispraviti pogreške u prijevodu i time ne biti vjeran izvorniku ili biti vjeran izvorniku, čak i po cijenu prenošenja pogrešaka u prijevod. Postoje situacije u kojima bi prevoditelj trebao intervenirati i poboljšati takve tekstove ispravljajući ono što je pogrešno jer je njegova etička i profesionalna dužnost prenijeti točne informacije. Budući da prevoditelji moraju biti vjerni i nepristrani, nije im dopušteno, ni u kojem slučaju, mijenjati sadržaj izvornog teksta.

Vjernost u prevođenju

Neki teoretičari prevođenja smatraju da je posao prevoditelja isključivo prevođenje i da prevoditelj mora biti točan jedino u prevođenju. Točnost informacija u izvornom tekstu isključivo je odgovornost autora, a ne prevoditelja. Ako autor kaže nešto glupo, to nije prevoditeljev problem.

Prevoditelji bi u svojim prijevodima trebali biti što vjerniji izvorniku, no to nije uvijek tako jednostavno.

Prevoditelji moraju biti stručni lingvisti koji su dobro upoznati s gramatikom i izvornog i ciljanog jezika. Prema tome, kad uoče neku gramatičku pogrešku u izvornom tekstu koji trebaju prevesti, njihova je etička i profesionalna dužnost ispraviti tu pogrešku. Ako to ne naprave, ne samo da će iskriviti značenje izvornog teksta već će i, dugoročno gledano, ugroziti svoju karijeru. Kad prevoditelj uoči gramatičku pogrešku u izvornom tekstu, mora ju ispraviti prije nego što se upusti u prevođenje. Pogreške u pisanju riječi ili u njihovom izboru u engleskom jeziku mogu potpuno promijeniti značenje određene rečenice. Prevoditelj bi također trebao uočiti i ispraviti pogreške u izboru riječi kod riječi koje su ili sinonimi ili bliskoznačnice. Ako prevoditelji previde takve pogreške u izvornom tekstu i odluče ne ispraviti ih, to predstavlja nepoštivanje etike i profesionalizma.

No mnogi prevoditelji provode previše vremena pokušavajući pronaći pogreške u izvorniku, i to iz dvaju razloga: iz straha da će ih se okriviti za grešku iz prijevoda ili kako bi pokazali sebi i svijetu da su vještiji od autora.

Prevođenje psovki i sličnog sadržaja zahtijeva određenu razinu kreativnosti.

Prevoditelj, prevođenje psovki i prevoditeljska intervencija

Prevoditelji se ponekad osjećaju kao da imaju moralna ograničenja koja im nalažu da koriste uzvišeni jezik u prevođenju dijelova teksta koji sadrže psovke i vulgarne fraze. Prevoditelj shvaća da bi ciljana publika ili čitatelj mogao biti uvrijeđen ako čuje ili pročita previše psovki. Prema tome, treba smanjiti broj tih riječi na niz pristojnih, formalnih ekvivalenata koji imaju, više ili manje, isti učinak kao i izvorni tekst i rečenice. Npr., ako prevoditelj prevodi tekst s engleskog jezika i naiđe na dio teksta koji obiluje psovkama, može napisati nešto poput ovoga: govornik ovdje koristi puno psovki kako bi pokazao da je iznimno uzrujan. Takva manipulacija prevoditelja pokazuje veće poštovanje prema ciljanoj publici i kulturi. Još jedna situacija u kojoj prevoditelj mora intervenirati kako bi poboljšao loše napisan tekst jest kad tekst sadrži stvarne pogreške ili zbog neznanja ili zbog previda. U svakom slučaju, prevoditelj mora ispraviti te pogreške jer je njegova dužnost prenijeti činjenice onakve kakve jesu; u protivnom to ciljana publika neće zaboraviti ni oprostiti. U tom pogledu, kad je izvanjezična stvarnost pogrešna u izvornom tekstu, prevoditelj to mora naglasiti. Pogrešne tvrdnje treba ili ispraviti ili objasniti. Odgovornost je važnija od nadgledanja kvalitete pisanja u izvornom tekstu. Kako bi ukazao na izvanjezičnu stvarnost koja se razlikuje od one koja se nalazi u izvornom tekstu, prevoditelj se može poslužiti npr. prevoditeljskim opaskama, fusnotama ili objašnjenjima.

Različiti pristupi prevođenju grešaka u izvorniku

Određeni teoretičari smatraju da je prevoditeljeva moralna dužnost ispravljati izjave iz izvornog teksta koje su kontradiktorne znanstveno dokazanoj činjenici. Ako je prevoditelj svjestan takve pogreške, nju prvo treba ispitati, a zatim u prijevodu i ispraviti. Primjerice, ako u izvornom tekstu piše kako nitko ne zna koji je najtvrđi prirodni materijal, a prevoditelj zna da je to znanstvena neistina jer je dijamant dokazano najtvrđi materijal, takve greške treba ispraviti. Ili npr. prevodi izjavu da prije otkrića Amerike nitko nije živio u Americi. Dobar prevoditelj ne bi trebao prevoditi tu rečenicu prije nego što utvrdi njezinu povijesnu istinitost te je ispravi. Takvu bi pogrešku prevoditelj trebao ispitati i ispraviti, osim ako nema ni povijesno ni profesionalno znanje. Kad god prevoditelj nije siguran u točnost zamisli koje su navedene u određenom tekstu, mora istraživati i ispraviti ono što je pogrešno kako bi prenio točne informacije.

Drugi teoretičari smatraju da bi prevoditelj u slučaju običnih, bezazlenih pogrešaka, tekst trebao samo ispravno prevesti, a ne dodavati dugačke opaske prevoditelja svaki put kad vidi da je netko napisao „sumljam“, a zapravo je htio reći „sumnjam“ jer u tom slučaju opaske ne pomažu u prenošenju poruke, što je bit prijevoda. Ako vi kao prevoditelj naiđete na pogrešku, morate odlučiti hoćete li ju ispraviti ili ne. Ako ju ispravite, netko će reći da je to bila samo pjesnička sloboda koju je prevoditelj trebao poštovati. Ako ju ne ispravite, netko tko nije usporedio izvornik s prijevodom može reći da je to pogreška u prijevodu; ako dodate opasku prevoditelja, ljudi će misliti da se pravite važni. Nekada je najbolje što možete napraviti „gurnuti pogrešku pod  tepih“. Doduše, pogreška nekad ima posljedice te ne može biti jednostavno skrivena. U takvim slučajevima, najbolje je tražiti pomoć od klijenta i pitati ga što je time ustvari mislio i što želi da prevoditelj napravi s tom pogreškom.

Postoje granice prevoditeljske intervencije jer prevoditelj mora biti vjeran originalnom tekstu.

Kao što postoje specifične situacije u kojima prevoditelj mora mijenjati loše napisan tekst, također postoje granice prevoditeljske intervencije jer mora biti vjeran i nepristran originalnom tekstu. U tom pogledu, prevoditelj ne bi trebao težiti poboljšavanju sadržaja bilo kojeg teksta, izostaviti ili dodati bilo što, posebice kada radi na pravnim tekstovima. To je vrsta teksta koja od prevoditelja zahtijeva da strogo slijedi original te mu zabranjuje izuzimanje i dodavanje bilo čega. U takvim slučajevima prevoditelj ima minimum slobode.

Prevoditelji bi trebali ispravljati gramatičke pogreške, pogrešne izbore riječi i ostale jezične manjkavosti u loše napisanom izvornom tekstu. Također bi trebali ugladiti prijevode tekstova koji sadrže psovke te paziti na bilo kakvo iskrivljavanje činjenica jer je njihova moralna i profesionalna dužnost prevoditi točne informacije. Prevoditelji ne bi trebali mijenjati sadržaj izvornog teksta, bez obzira na vlastite stavove o temi o kojoj prevode.

 

Izvori:

http://www.translationdirectory.com/articles/article1235.htm

http://www.translationdirectory.com/articles/article2029.php



Možda će vas zanimati i...

21/08/2019

PREVODITELJ I KREATIVNOST

13/05/2019

[ZAPOŠLJAVAMO PREVODITELJA/ICU ZA NJEMAČKI JEZIK – POSLOVNICA OSIJEK]